Embrionski razvoj čoveka

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Mi čoveka od  zemlje stvaramo,zatim ga kao kap semena na sigurno mesto stavljamo,pa onda kap semena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i posle ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Bog, najljepši Stvoritelj!.  " (Kur'an,23:12-14)



On vas od jednog čoveka (Adama) stvara – a od njega je drugu (Evu) njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri faze. To vam je, eto, Bog, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete? (Kur'an, 39:6)

Prva faza koja počinje nakon oplodjenja karakterizirana je strukturom nalik na pijavicu (na arapskom -alek), koji pokazuje kako se jajašce usadi u uterus. Drugo značenje reči alek jeste zakvačak (ono što se pripije i visi).   Stvarna veličina embriona u ovoj fazi kada je embrion star svega oko 15 dana, je oko 0,6 mm.   kada se embrion u ovoj fazi pogleda, ima oblik sažvakane gume.  
Druga faza razvoja je "mudga". Embrion u ovoj fazi ima izgleda sažvakane materije jer na sebi ima linije, koji nalikuje na otiske zuba pri žvakanju. Nakon što se oplodjeno jajašce ugnijezdi u matericu, ono počinje da prima hranljive stvari i energiju od svoje majke. U skladu sa tim brzo počinje da raste, nakon nedelju ili dve dobija oblik naboranog komada mesa. Ovaj efekat dobija se zbog razvoja malih pupoljaka ili izbočina koje će kasnije izrasti u kompletne organe i delove.  .  .  

(opširnije možete naći u sledećim izuzetno lepim knjigama: "Stvaranje i razvoj čoveka u svetlu medicine i Kur'ana", "Kur'anski izazov znanosti" i "Kur'an ispred nauke i civilizacije")

" Teško tebi! Teško tebi! I još jednom: Teško tebi! Teško tebi! Zar čovek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap semena koja se ubaci,zatim ugrušak kome On onda razmer odredi i skladnim mu lik učini,i od njega onda dve vrste, muškarca i ženu, stvori,i zar Taj ne može  mrtve oživiti? (Kur’an 75:34-40)

Bog  kaže: “Majke neka doje svoju decu pune dve godine onima koji žele da dojenje potpono bude.  ”(Kur’an  2:233)
Danski naučnici iz Instituta za preventivnu medicinu u Kopenhagenu tvrde da produženo dojenje povećava inteligenciju deteta.   Ipak, ne mogu da objasne rezultate svojih ispitivanja i otkriju uzrok ovakvog dejstva dojenja - moguće je da postoje hranljivi sastojci u mleku koji utiču na koeficijent inteligencije, ali je moguće da pozitivno dejstvo ima i sam fizički kontakt deteta sa majkom.   U istraživanju koje su sproveli danski naučnici, korišćeni su podaci o 9.125 beba rođenih u Danskoj između 1959.   i 1961.   godine, kao i podaci o njihovoj inteligenciji u odrasloj dobi.   Deca koja su bila dojena duže od dva meseca natprosečno su inteligentna (koeficijent 101,7), a najveći koeficijent uočen je kod dece koja su bila dojena najmanje sedam meseci (106).   


SPLJOŠTENOST ZEMLJE

“Zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujući je s krajeva njenih? A Bog presuđuje - nema tog ko će suzbiti presudu Njegovu; a On je brz obračunom.  ” (Kur’an 13:41)

U toku nekoliko stotina godina postala je prihvaćena činjenica da je svijet okrugao. Većina ljudi misli da je to sfera, nešto nalik čvrstoj lopti.  U stvarnosti Zemlja je skoro, ali ne u potpunosti, sferična.   Ona ima lagahno ispupčenje na ekvatoru.   Mereno na nivou mora prečnik Zemlje na ekvatoru iznosi 12.  756,3 km.  

Udaljenost od severnog do južnog pola, takođe merena na morskom nivou, iznosi 12. 713,6 km. Kad se uporede ova dva prečnika, razlika izgleda mala - samo 42,7 km. Ali, upoređeno sa visinama na Zemljinoj površini, to je veliko.   Npr.   najviša planina, Mount Everest manja je od 9 km iznad površine mora.   
Oblik Zemlje originalno je izračunat merenjima kilometar po kilometar po kontinentima. Danas veštački sateliti imaju mnogo tačnije i kompletnije merne alate.   Matematičari pažljivo mere orbite veštačkih satelita, a zatim izračunavaju gravitacionu silu, kojom Zemlja deluje na satelit. Iz ovih kalkulacija oni dobijaju oblik Zemlje.  

Kur'an o oblacima

Naucnici su studirali tipove oblaka i dosli do zakljucka da se oblaci formiraju i oblikuju po preciznim sistemima I odredjene faze u formiranju oblaka su povezane sa odredjenim tipovima vjetra i oblaka.   Jedna vrsta kisnog oblaka je kumulonimbus koji je povezan sa olujama.   
Meteroolozi su studirali kako kumulonimbusi se formiraju kako proizvode kišu, grad i munje.   Pronašli su da kumunolonimbus oblak prolazi kroz sledeće faze u proizvodnji kiše.  
1.  ) Oblaci su terani od strane vetra. Kumunolonimbus oblak poćinje da se formira kada vetar tera male komadiće oblaka ( kumuluse ) u područje gdje se ovi oblaci spajaju.   

2.  ) Spajanje. Mali oblaci se spajaju i formiraju jedan veći oblak.  

3.  ) Gomilanje. Kada se mali oblaci spoje vazdusne struje unutar većeg oblaka se pojačavaju. Te struje blizu centra oblaka su jače od onih bliže ivicama oblaka. Ovi struje izazivaju da telo oblaka raste vertikalno . Ovaj vertikalni rast izaziva da tijelo oblaka se rasteže u hladnija podrucja atmosfere gde se formiraju kapljice kiše i grada, koje postaju sve veće i veće. Kada ove vodene kapi i grad postanu previše teške strujama da ih podržavaju, one poćinju padati iz oblaka kao kiša i grad itd.  .   

Bog je rekao u Kur'anu

" Zar niste videli kako Bog tera oblake da se kreću lagano, onda ih spaja, onda ih gomila, i onda vidite da kiša izlazi iz njih "( Kur'an 24:23 )
  Meteorolozi su tek nedavno otkrili ove detalje formiranja oblaka strukturu, i funkcije koristeći naprednu opremu kao avione, satelite, kompjutere, balone itd.   

Sledeći stih nakon spominjanja oblaka i kiše govori o munji i grmljavini.   
I on posla grad sa planina ( oblaka ) na nebu, i sa njim On pogadja koga hoće i poštedi onoga koga hoće.  

Jasan bljesak njegove( odnosi se na grad ) munje skoro zasljepljuje.  ( Kur'an 24:23 )
Meteorolozi su pronašli da ovi kumulonimbusi koji proizvode kišu, dostizu visine ( od 4,7 do 5,7 milja ) kao planine, kao što Kur'an kaže
" i on posla grad sa planina ( oblaka ) na nebu .  .  .  ( Kur'an 24:23 )"
Ovaj stih moze biti upitan?
Žasto stih kaže njegovo svetlo u odnosu na grad.  
Da li ovo znaći da je grad glavni faktor u proizvodnji munje?
Pogledajmo sta knjiga pod naslovom Meteorologija Danas ( Meteorology Today ), kaže o ovoj temi.   Kaže da oblaci postaju naelektrisani kada grad pada kroz podrućja duboko zamrznutih kapljica i ledenih kristala. Kako se vodene kapi sudaraju sa gradom, one se zamrznu prilikom kontakta i oslobode malu kolićinu toplote. Ovo održava površinu grada toplijom od ledenih kristala koji ga okružuju. Kada grad dodje u kontakt sa ledenim kristalima, vazan fenomen se dešava. Elektroni prelaze sa hladnijeg objekta na topliji. Tako grad postaje negativno naelektrisan. Isti efekat se dešava kada duboko zamrznute kapljice dodju u kontakt sa komadom grada. Sitni komadići pozitivno naelektrisanog leda se raspadnu. Ovi laksi pozitivno naelektrisani komadići su odneseni prema višim delovima oblaka vazdušnim strujama. Grad, ostavljen sa negativnim nabojem, pada prema dnu oblaka, tako da donji deo oblaka postaje negativno naelektrisan. Ova negativna naelektrisanja se onda prazne u zemlju u vidu munje. Iz ovoga zaključujemo da je grad glavni faktor u proizvodnji munje.  

Ove informacije su otkrivene nedavno. Do 1600 god. nove ere Aristotelova ideja o metetorologiji je bila dominantna.  Na primjer, on je rekao da se atmosfera sastoji od dve vrste vazduha suvog i vlažnog. On je takodje rekao da je grom zvuk sudara izmedju suvog vazduha sa susjednim oblacima, a munja je zapaljenje i gorjenje suvog vazduha tankom vatrom. Ovo su neke od ideja o meteorologiji koje su vladale u vreme Kur’anske objave pre 14 vekova.